– Nemogućnost hroničnih pacijenata da zakažu kontrolu kod doktora koji ih prati. (izabrani doktor vidi samo slobodne termine, ali ne i koji doktor ordinira). Često se događa da pacijent završi na kontroli kod ljekara koji nije upućen u njegovo stanje.
– Do pojedinih specijalista je sada teže doći. (Prije je bilo moguće da specijalista ubaci nezakazanog pacijenta u prazan termin, sad više ne može, Mora biti zakazan od strane izabranog doktora.)
– Višekratni uputi su izgubili smisao, izabrani doktor mora zakazati termin. Pacijent često mora više puta otići izabranom ljekaru radi uputa, da bi se završila jedna procedura.
– Administracija se uvećala za ljekare, više vremena posvete računaru, nego pacijentu.
–
