Iz ugla doktora u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, od početka pandemije do danas, bilo je dosta problema vezanih za ostvarivanje zdrvsvtene zaštite ne covid 19 pacijenata . Ono na šta najviše ukazuju kako ljekari tako i korisnici usluga , tj pacijenti jeste akutni nedostatak kadra ,doktora, za obavljenje djelatnosti koje nisu vezane za covid usluge i pacijente. Dugo čekanje na pregled, veliki broj pacijenata na nedovoljan broj ljekara, obustava rada specijalističkih i subspecijalističkih ambulanti u KCCG je dovela do prelivanje pacijenata na primarni nivo i opterećenost izabranih doktora.
Značajno povećanje obima posla u domovima zdravlja kako u covid tako i u ambulantama primarne zdravstvene zaštite , dovelo je do iscrpljivanja kako fizičkih tako i mentalnih snaga zaposlenih , zaražavanje sars cov2 virusom značajnog broja ljekara kao i opravdane spriječenosti za rad ( bolovanja ) . Sve je to uticalo na organizaciju rada službi ,usled osjetnog manjka kadra , a opet se u konačnom prenosilo na pacijente u smislu da na vrijeme nisu mogli dobiti potrebnu zdravstvenu zaštitu ili uslugu.
U zaključku , jedan od najvećih problema koji se osjetio i sa kojim se i dalje usočavamo tokom pandemije jeste nedostatak kadra ,tj nedovoljan broj ljekara na nivou primarne zdravsvene zastite.
