U ovakvom rasulu teško je reći šta “prvo treba uraditi” jer je sve “prvo”. Prvo detaljno skenirati rad svake zdravstvene ustanove u Crnoj Gori i imenovati direktore koji poznaju organizaciju ustanova i spremni su da reformišu postojeću organizaciju u skladu sa potrebama medicinskih radnika i pacijenata. Menadžeri da “zaborave” kojoj političkoj partiji pripadaju, bar dok su na poslu u ZU, te da svoje saradnike biraju po stručnosti a ne, isključivo, koleginice i kolege iz svoje partije. U postojećim, prostorno lošim uslovima i sa malo dijagnostičkih aparata, uraditi sve da se u takvom stanju napravi minimum uslova za prijem pacijenata i koliko toliko blagobvremenu dijagnstiku. Raščistiti stanje u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i, organizaciju rada prilagoditi broju izabranih doktora, kojih svuda nedostaje, a u čemu je DZ u Nikšiću “lider”. Kažem, prilagoditi rad u korist pacijenata, jer uvođenje reda u bilo koju djelatnost može da se, bar malo, kompenziraju postojeći objektivni problemi, koje su nadležni skrivili, ne ulažući u zdravstveni sistem decenijama.
Često sam se pitala koliko je korektvo i humano “ćerati inat” sa MZ, Vladom i raznim menadžmentima na štetu pacijenata. Poželjno bi bilo da medicinski radnici svih profila budu ne samo “čuvari” našeg zdravlja i života nego i naši partneri u borbi za blji zdravstveni sistem. Bajke o velikim reorganozacijama su puste želje i medicinskih radnika i pacijenata, jer su zdravstvene ustanove stare i neuslovne, novca nema, što pokazuje trenutno stanje u zdravstvu. Svjedoci smo da u KCCG postoji nedovoljan broj dijagnostičkih aparata, a u opštim bolnicama pogotovu.
Napominjem da je dobro i da smo srećni što imamo razvijen privatni zdravstveni sektor, sa dobrim doktorima i dijagnostičkom opremom, ali su usluge u PZU za standard crnogorskih građana mnogo skupe! N'o, pošto se pitanje odnosi na javno zdravstvo, kao pacijentkinja, smatram da organizacija rada u ovom sistemu treba da prethodi investicijama o kojima svi sanjamo!
