- This topic has 1 reply, 1 voice, and was last updated , 1 sedmica by
.
-
Posts
-
-
-
U vremenu poremećenih vrijednosti i u neorganizovanom zdravstvenom sistemu teško je ocijeniti komunikacijski odnos između pacijenata i zdravstvenih radnika. Komunikacija nije loša koliko je loše stanje u zdravstvu, ali smo se svi “opustili”. Pacijenti nijesu nikada bili “u centru zdravstvenog sistema”, pa odnos medicinskih radnika prema njima može biti ovakav ili onakav. Medicinski radnici su se najviše pokazali kao korektni u vrijeme korone! O susretu sa višim nivoima puno ne znam, a ID su spremni da nas saslušaju i posavjetuju onoliko koliko, kao ljudi, posjeduju empatije, nezavisno od ljekarskog poziva. Kao što se i sami žale (ili je to opravdanje) kompjuteri im odvlače pažnju, pa nas nemaju kad slušati niti u oči pogledati. Tako rijetko dolazimo do željenih savjeta o dijagnozi, terapiji i sl. Medicinske sestre/tehničari, u skučenim starim prostorijama (Nikšić) uglavnom ne iskazuju znake ljubaznosti, odgovaraju brzo, polurazgovijetno, kao da nas tretiraju kao nepoželjan teret. Naravno, svi se ne ponašaju jednako, jer se mladi kadar trudi da radi svoj posao…Teško da, doživotno, mogu zaboraviti ponašanje jedne ugledne dr. oftalmologijje (dr. med sci) u KCCG (prije 15-ak godina), koja je, moju 87-godišnju majku, verbalno maltretirala u ambulanti, na kontrolama, nakon neuspjele operacije katarkte. Tada me po prvi put pogodilo ponašanje doktora medicine (čiju profesiju mnogo, mnogo cijenim)! Kada sam (bilo je podavno), po nalogu ordinirajućeg neurohirurga, za moju sestru u komi obezbijedila i u KCCG donijela krv, toga dana mi je jedan mladi doktor na informacijama ispred Intenzivne njege rekao sljedeće: “Beš sam se čudio odakle krv, boga mi joj ne treba!” Ovi i njima slični doktori su i danas u KCCG i, naravno, uspješni u karijeri! ……”Kako se ko rodi!”
-
