Položaj ljekara u zdravstvenom sistemu Crne Gore

[sdmcg]

[Sindikalna organizacija KCCG]

Intervju sa predstavnicom Sindikalne organizacije doktora medicine KCCG, dr Marijom Bogdanović

– Koji su nasi uslovi da se povecaju plate?  Kako rijesiti status doktora?

Sindikat doktora medicine CG napravio je nacrt Izmjena i dopuna Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru Crne Gore ima za cilj prepoznavanje doktora medicine kao zaposlenih u javnom sektoru, tj.isti status koji u CG imaju i npr. sudije. Poenta ovog nacrt je osim uvrštavanja u javni sektor i povećanje koeficijenta ljekarima i to za ljekara subspecijalistu 19.89, specijaliste 17.29 i doktora medicine 12.53, što odgovara principima odnosa koeficijenta i složenosti poslova koji se obavljaju. To je i logično ako se uzme u obzir da osnovna edukacija doktora medicine traje 6 godina, specijalističko usavršavanje – 3 do 5 godina, subspecijalističko- dodatne 2 godine. Jasno je da ne postoji profesija za čiju edukaciju je potrebno duže vrijeme i koja je od većeg značaja za javni interes. Nedovoljna nadoknada za rad ljekarima u dužem vremenskom periodu dovela je do značajnog odliva ljekarskog kadra CG što predstavlja jedan od najznačajnijih problema našeg zdravstvenog sistema. važnost ljekarskog kadra posebno je istakla pandemija COVID 19, kada smo imali priliku da vidimo pozrtvovanost nasih ljekara koji su pod velikim opterecenjem funkcionisali i izdrzavali sve poteskoce na koje su nailazili i kada su brojevi bili mnogo veci nego danas. Ovaj zahtjev je proslijeđen svim poslanicima u Skupštini kao i Ministarstvu finansija, i nadamo se da će donosioci odluka prepoznati važnost rješavanja ovog pitanja za ljekare.

 

– Kakvi su uslovi na radu? Sto predlazemo za poboljsanje uslova?

Uvijek postoji prostor za poboljšanje uslova na radu i nadamo se da ćemo tome i svjedočiti u predstojećem periodu. SItuacija dosta varira od ustanove do ustanove i od politika koju menadžment sprovodi. Naravno da će zadovoljstvo  zaposlenih zavisiti od uslova na radu, a time će i konačna usluga dobiti na kvalitetu. Izdvojila bih primjer HMP gdje su pokrenuti brojni disciplinski postupci protiv zaposlenih, gdje uslovi rada često zahtijevaju da ljekari zbog bezbjednosti pacijenata moraju da improvizuju u radu i sopstvenim naporima prevazilaze nedostatke kako bi pacijent dobio kvalitetnu zdravstvenu zaštitu. Tu ima još puno prostora za unapređenje i nadamo se da će se to u dogledno vijeme i desiti. U SPB Dobrota smo imali situaciju da dva ljekara dežuraju od početka pandemije, a da se dežurstvo plaća samo jednom, i sve to odlukom menadžmenta. Ministarstvo sadašnje Vlade je na to saznanje veoma brzo reagovalo i donijelo odluku po kojoj se dežurtvo plaća za oba ljekara. Jako je važna dobra saradnja između institucija, menadžmenta i zaposlenih. Sindikati u ovom slučaju imaju izuzetno važnu ulogu jer su oni upravo ti preko kojih zaposleni mogu da riješe svoje probleme i iznesu svoje zahtjeve, a sindikati kao organizacija ostvaruju komunikaciju na potrebnim instancama. Mi imamo veoma dobru saradnju i komunikaciju za menadžmentom KC, i vjerujemo da će to dovesti do zajedničnog poboljšanja uslova za ljekare.

 

– Da li je drzava dovoljno uradila za stambeni status bar kada je u pitanju kc?

Kada je u pitanju stambena zadruga naš sindikat od samog osnivanja svjedoči diskriminaciji kojoj su izloženi naši članovi. Kako nijesmo ni postojali kad je zadruga osnovana, sindikati osnivači su sebi dodijelili pravo da njihovi članovi dobijaju 10 poena više. Mislimo da to dovoljno govori o ravnomjernom i pravednom dijeljenju stanova na ovaj način, a da ne govorimo o netransparentnosti kad su u pitanju pravilnici, bodovne liste i slično. Na taj način se jedan pokušaj zadržavanja i stimulisanja ljekara i ostalog medicinskog osoblja da ostanu u našoj zemlji pretvorio u nešto sasvim drugo, jedno polje na kom često svjedočimo o nepravdama koje se dešavaju kolegama. Ovo je posebno važno pitanje za mlade ljekare, koji sa platom specijalizanta ili ljekara opšte prakse, poslije toliko godina studija i ulaganja u znanje, ne mogu ni da sanjaju da samostalno riješe stambeno pitanje a pogotovo ukoliko ti mladi ljudi imaju porodicu, koju treba da planiraju ili izdržavaju. Veliki je broj odraslih ljudi, koji su ljekari a koji ili žive sa svojim primarnim porodicama ili ih članovi porodica pomažu finansijski. To je zaista obeshrabrujuće.

 

– Smatramo li da plate mogu biti vece ako uzmemo u obzir standard?

Smatramo da se prilikom alokacije budzetskih sredstava moraju uzeti u obzir prioriteti naše zemlje. Vjerujemo da je više nego očigledno, pogotovo u situaciji pandemije, da je kvalitetno zdravstvo neprocjenjivo i vrijedi razmisliti koliko nam je važno da zadržimo ljekare u njemu i da im omogućimo pristojan život.

 

– Sto drzi nase ljekare da ne odu odavde ako npr u njemackoj imaju siguran posao? Zasto ja nijesam otisla?

Iz razgovora sa kolegama shvatila sam da mnogo nas ima slično vidjenje povodom ovog pitanja. Većina nas ovdje ima porodice, ima organizovan život, voli svoju zemlju i zapravo ne želi da je napusti! do napuštanja dovode upravo egzistencijalni problemi za koje u našoj zemlji ne vide rješenje i idu u potragu za dostojanstvenim životom. Takođe, uslovi u nekim ustanovama čine da kolege požele da odu iz zemlje i potraže nešto bolje vani.

 

-Koji su kljucni problemi ljekara?  Resenje za to?

Već smo pomenuli možda najznačajnije, dakle problemi vezani za status ljekara i zarade, zatim rješavanje stambenog pitanja, ali i brojni koji su na nivou nedovoljne efikasnosti organizacije koje pojedini menadžmenti sprovode, usled nemanja sluha za potrebe svojih zaposlenih. Do skoro je to bio i izostanak adekvatnog rada ljekarske komore, ali sa novim rukovodstvom vjerujemo da se ovaj problem riješio.

Rješenja su na prvom mjestu ohrabrivanje ljekara da svoj problem iznesu sindikatu i da se sagledaju moguće strategije za njegovo rješavanje.  Ono što je takođe važno za poboljšanje uslova na radu je komunikacija sa menadžmentom i njihova volja da se unapredjuju uslovi. Ukoliko te volje nema, tu smo mi da se borimo za prava kolega. Što se zarada i stambenog pitanja tiče, to su stvari za koje mora institucionalno da se reaguje, a SDMCG inicijator u borbi da se ova važna pitanja što prije razriješe.

 

-Koji su ciljevi sindikata?

Osnovni ciljevi SDMCG su poboljšanje materijalnog statusa, zaštita ugleda i dostojanstva profesije, odgovarajuća stambena politika i besplatna pravna zaštita naših članova. Kao jedan od oisnovnih alata za postizanje ovih ciljeva prepoznata je neophodnost ajtivnijeg učešća u pregovorima i saradnja sa svim socijalnim partnerima.

[Author]

Posts