Nakon 5. januara, više se ne obrađuju podaci o vakcinaciji, a analize koje smo ranije radili niko nije nastavio. Ne znamo koliko pacijenata je razvilo produženi kovid, koje su najčešće posljedice i komplikacije bolesti razvili naši pacijenti, niti od kojih se komplikacija najčešće umiralo. Ti podaci se sistematski ne prikupljaju i ne analiziraju, a bez njih ne možemo realno sagledati posljedice pandemije – kazala je Popović-Samardžić Pobjedi
Foto: Pobjeda/Mara Babović
Autor:Duško Mihailović
Zdravstveni sistem nema nikakve podatke o tome koliko je trenutno ljudi u Crnoj Gori propisno zaštićeno pred potencijalni novi talas korona virusa, koji procenat populacije ima hibridni, a koji procenat imunitet samo od vakcinacije ili samo od infekcije, kazala je u intervjuu za Pobjedu epidemiološkinja i predsjednica Sindikata doktora medicine Milena Popović-Samardžić.
Ona je na nedavnoj konferenciji o trideset mjeseci borbe sa pandemijom korona virusa u organizaciji Centra za građansko obrazovanje govorila o istraživanju učinkovitosti vakcina protiv SarsCoV2 virusa koje je radilo Odjeljenje za imunoprofilaksu Instituta za javno zdravlje, a koje je pokazalo znatno manje učinke vakcina kineskih i ruskih proizvođača u zaštiti od smrtnih ishoda u odnosu na „konkurenciju“. Tim povodom pitali smo je koliko su nam podaci, kada ih imamo i obrađujemo, zapravo u osnovi pouzdani.
POBJEDA: Vi ste radili analizu učinkovitosti vakcina protiv SarsCov2, što se dešavalo sa tim istraživanjem, jeste li imali institucionalnu podršku ili pak opstrukcije?
POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Analizu koju smo radili na Odjeljenju za imunoprofilaksu prezentovali smo tadašnjoj ministarki zdravlja, direktoru IJZ-a i ostalim članovima radne grupe za kovid-19 vakcinaciju. Uprkos ograničenjima, ovi podaci ukazivali su na učinkovitost vakcinacije i na benefite u odnosu na preživljavanje prema starosnim grupama. Međutim, poslije prezentovanja izvještaja, za koji se očekivalo da će biti predmet daljih statističkih analiza u svrhu bolje organizacije procesa imunizacije, desilo se potpuno suprotno.
Nakon 5. januara, više se ne obrađuju podaci o vakcinaciji, a analize koje smo ranije radili niko nije nastavio. Institucije u Crnoj Gori nemaju podatke o učinkovitosti svih dostupnih vrsta vakcina protiv kovid-19, broju zaraženih nakon vakcinacije, broju reinfekcija, ne sprovode analize o hospitalnim pacijentima na nivou Crne Gore, koliki broj hospitalnih pacijenata koji je ili nije vakcinisan, je razvio tešku kliničku sliku, koliko je preminulih u grupi hospitalnih pacijenata koji su bili vakcinisani i kojom vakcinom su vakcinisani.
Sa novim talasom soja omikron, ostali smo bez osnovnih podataka o epidemiji i to nas je onemogućilo da se bavimo praćenjem efektivnosti vakcina. Valja napomenuti i da su prve uvezene vakcine (Sputnjik i Sinopharm) odobrene samo na osnovu naredbe Vlade, a ne na osnovu studija o efikasnosti i bezbjednosti, tako da za njih nijesmo imali nikakve procjene o učinkovitosti. Mišljenja sam da bismo značajno doprinijeli izgradnji povjerenja u vakcinaciju da smo javnosti prezentovali podatke o učinkovitosti svih korišćenih vakcina protiv kovida-19 u Crnoj Gori.
POBJEDA: Koliko je za praćenje epidemije, pa samim tim i borbu protiv epidemije, važno imati pouzdane podatke i kvalitetne „data setove“? Gdje smo mi, kao država i zdravstveni sistem u tom smislu?
POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Da biste mogli pratiti epidemiju morate da imate svoje podatke, po mogućnosti sa visokim stepenom pouzdanosti. Nažalost, epidemijom se nije upravljalo na osnovu prikupljenih podataka već prepisivanjem mjera iz drugih zemalja. Mi ne znamo koliko pacijenata je razvilo long covid (produženi kovid), koje su najčešće posljedice i komplikacije bolesti razvili naši pacijenti, niti od kojih se komplikacija najčešće umiralo. Ti podaci se sistematski ne prikupljaju i ne analiziraju, a bez njih ne možemo realno sagledati posljedice pandemije.
Ključna prepreka je što IJZ nema pristup Centralnom registru stanovnika, što gotovo da onemogućava vođenje registara raznih bolesti, onemogućava analize učinkovitosti preventivnih programa, a samim tim onemogućava izradu planova razvoja zdravstvenog sistema shodno potrebama stanovništva.
Iz tog razloga postavlja se pitanje do koje mjere smo mi u mogućnosti da pratimo zdravlje naše populacije, na koji način planiramo razvijanje kadra i jačamo bolničke kapacitete. Potreban nam je hitan zaokret u vođenju zdravstvene politike koja mora proizilaziti iz stvarnih potreba stanovništva.
POBJEDA: Prema podacima Monstata i njihovoj analizi, prošle godine smo imali veliki broj takozvanih prekomjernih smrti (excess deaths). Smatrate li da se ovom problemu posvetila dužna pažnja u sistemu, ali i društvu uopšte?
POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Potvrde o smrti mogu biti dobar izvor podataka o osnovnoj bolesti, o prethodnom i neposrednom uzroku smrti. Međutim, potvrde o smrti tokom epidemije nijesu ažurno dostavljane Institutu i ništa nije urađeno da se dugogodišnja loša praksa popunjavanja ovih potvrda unaprijedi.
Od 2009. godine od strane Instituta za javno zdravlje nije objavljen niti jedan izvještaj o mortalitetnoj statistici sa uzrocima smrti. Mortalitetna statistika je toliko lošeg kvaliteta da naše podatke ne prihvataju ni Eurostat ni Euromomo koji se u okviru Evropske unije bave mortalitetnom statistikom.
POBJEDA: Zašto je statistika mortaliteta važna?
POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Između ostalog kako bi se objasnio i značajan rast viška smrtnosti (excess deaths). Recimo, tokom 2021. godine u Crnoj Gori umrlo je oko 9.300 građana, dok je godinama prije pandemije ovaj broj iznosio oko 6.500. Dakle, broj preminulih se povećao za 2.800.
Kako je IJZCG registrovao oko 1.700 preminulih od kovida 2021. godine, razumno je pretpostaviti da su i preostalih 1.100 preminulih indirektna posljedica pandemije. Objavljeni naučni radovi sugerišu da je veći dio viška smrtnosti direktno posljedica kovida. U SAD-u, na primjer, loša kontrola epidemije dovela je do toga da je očekivano trajanje života smanjeno za tri godine.
U Velikoj Britaniji je zaključno sa podacima iz prošle godine očekivano trajanje života smanjeno za 1,6 godina. Takođe, prema nezvaničnim podacima i broj umrlih bez poznatog uzroka smrti u toku epidemije nam se udvostručio. Ovo znači da mi umnogome ne znamo od čega su nam građani umirali.
POBJEDA: Da li znamo, kao država i sistem, koliko u ovom trenutku imamo imunizovanih građana, odnosno koliki je trenutno procenat ljudi koji u nekom novom talasu, da tako kažemo, nije propisno zaštićen? Puki brojevi o količini administriranih doza vakcina danas praktično ne znače ništa u tom smislu. Ukrštaju li se podaci o vremenu vakcinacije, tipa vakcine, sa podacima o „preležanoj“ koroni? Koliko je to kompleksan posao i da li imamo kapaciteta uopšte da se bavimo takvom vrstom analize?
POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Ukratko – ne znamo precizno koliki procenat stanovništva je trenutno propisno zaštićen. Znamo da je njih 250 hiljada bolovalo kovid, od toga oko 100 hiljada u ovoj godini, dok je tek oko 100 hiljada propisno imunizovano sa tri doze.
Međutim, nije mali broj onih koji su primili tri vakcine proizvođača Sinofarm, mimo stručnih preporuka koje kažu da makar treća doza treba biti mRNK vakcina. Sa tri doze Sinopharm vakcina očekujemo slabiju zaštitu, naročito u populaciji starijih ljudi. Od januara 2022. godine ne znamo koliki je udio vakcinisanih građana koji su bolovali kovid i ne znamo koji procenat populacije ima hibridni imunitet, a koji procenat ima imunitet samo od vakcinacije ili samo od infekcije. Iz svega navedenog, ne može se pouzdano odgovoriti na Vaše pitanje.
I dalje ne znamo koji su kadrovi potrebni zdravstvenom sistemu
POBJEDA: Imamo li u Crnoj Gori bilo kakvu analizu koja se tiče problematike smrtnosti od kovida ili konkretnih uzroka te pojave? Realna pretpostavka je da je to rezultat prenapregnutosti zdravstvenog sistema, što jeste posljedica pandemije, ali da li imamo konkretne podatke kojima bi mogli sa nekim visokim procentom vjerovatnoće znati, na primjer, da li su u pitanju dominantno kardiološki ili neki drugi uzroci, kako bi mogli osnažiti te sektore u zdravstvu za neki eventualni budući talas ili epidemiju?
POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Skoro je objavljen rad koji zaključuje da je smrt izazvana kovidom, smrt koja je nastala u okviru 90 dana od pozitivnog testa. Ukoliko je to tako, praktično sav višak smrtnosti bio bi posljedica kovid infekcije. U odsustvu sopstvenih podataka možemo se samo oslanjati na izvještaje i analize iz drugih zemalja. Kod nas je problem višestruk.
Sa jedne strane, nemamo podatke koji bi informisali zdravstvene vlasti u kom pravcu treba razvijati zdravstveni sistem, ne znamo stvarne potrebe zdravstvenog sistema, pa se čelnici bave razvojem sistema iz svoje perspektive.
Nemamo uspostavljen nikakav dugoročni strateški okvir, dokument koji će najzad stabilizovati razvoj zdravstvenog sistema. Razvoj zdravstvenog sistema nije samo izgradnja objekata i nabavka opreme. Mi moramo preusmjeriti prioritete na preventivnu medicinu.
Primjera radi, mi za prevenciju izdvajamo 400.000 eura. Prosjek izdvajanja za prevenciju u Evropskoj uniji je oko 0,3 odsto bruto društvenog proizvoda (BDP), što bi značilo da se u Crnoj Gori za prevenciju treba izdvojiti oko 15 miliona eura. Mi i dalje ne znamo koji su kadrovi potrebni zdravstvenom sistemu kako bi funkcionisao.
